POVIJEST HRVATSKOG DRUŠTVA GLAZBENIH UMJETNIKA

Iza potrebe za udruživanjem određene skupine ljudi istovrsnih profesija radi zaštite zajedničkih interesa stoji duga i zanimljiva povijest. U različitim razdobljima ljudske civilizacije ta se potreba iskazivala različitim obilježjima, međutim, u temelju je uvijek težila istom cilju: zaštititi vlastitu struku i njene nosioce u moralnom i materijalnom smislu. S istom su namjerom  hrvatski glazbenici odmah nakon svršetka 2. svjetskog rata odlučili utemeljiti Udrugu koja bi ih zastupala  u vremenima nimalo lakim za umjetnost i umjetnike i koja bi na stanovit način pomogla i glazbenoj kulturi vlastite sredine.

Osnivačka skupština Udruženja reproduktivnih muzičara Hrvatske (URMUH) održana je 21. srpnja 1945., nije sačuvan zapisnik, ali se zna da je održana u prostorijama Hrvatskog glazbenog zavoda. Izabrana je uprava koja će odborske funkcije vršiti do glavne godišnje skupštine Udruženja. Predsjednik je Milan Sachs, odbornici: Ladislav Miranov, Josip Pomykalo, Evgenije Vaulin, Zlatko Šir, Danica Ogrizović, Natko Devčić. Nadzorni odbor i sud časti: Miroslav Špiler, Stanka Vrinjanin i Marijan Feller. Verifikacioni odbor: Miroslav Crljenak, Dora Gušić, Lucija Ožegović, Marija Borčić-Frankl i Milan Graf.  Ime je nove udruge Udruženje reproduktivnih muzičkih umjetnika Hrvatske (URMUH).
Već se 1947. na najvišoj državnoj razini razmatra mogućnost organizacije međunarodnog natjecanja u Zagrebu, intenzivno se surađuje s Koncertnim uredom koji  će uskoro odlukom tog Ministarstva započeti djelovati u okrilju Udruženja.
Koncertni ured, kasnije Koncertna poslovnica Hrvatske, do 1952. godine ,imao je punu podršku umjetničke komisije Udruženja.

1950. bila je za URMUH po mnogočemu važna godina. Najprije, Udruženja kompozitora i reproduktivnih muzičkih umjetnika hrvatske zajednički pokreću dvomjesečnik Muzičku reviju. Velike su nade uložene u ovu akciju, uvodni tekst u prvi broj s oduševljenjem navodi što je sve na području kulture i umjetnosti u nas u prvim poslijeratnim godinama pokrenuto. Tiskano je 7 brojeva, nakon čega je časopis prestao izlaziti, ponajviše zbog pomanjkanja državne financijske pomoći.

Pedesete godine bile su općenito po mnogočemu teške godine za hrvatske glazbenike, pune egzistencijalnih nevolja, a članstvo u Udruženju osiguravalo je uz ostalo i kakvu takvu pripomoć u opskrbi,  u nabavi instrumenata, pribora i drugih sredstava za rad.  Tijekom  pedesetih godina UMUH će pokrenuti i pitanje socijalne zaštite svojih članova, što će pojedincima osigurati i skromne mirovine.

Nedostatak vlastita prostora godinama je uvelike ometao normalno funkcioniranje Udruženja. U tom periodu, aktivnost se Udruge najviše vezala uz brigu za manifestacije koje su ponajviše bile namijenjene mladima, te se može ustvrditi da je upravo propagiranje najkvalitetnijih i najperspektivnijih mladih glazbenika donijelo pozitivne poene Udruzi i njezinom vodstvu. Dodjelom skromnog prostora u Ilici 42, počele su se stvari pomalo sređivati, pogotovo dolaskom tajnice, gospođe Leandre Golik koja je ostala u Udruzi punih 25 godina.

Dakako, od prvih je dana Udruge glavna tema organizacija koncertnih aktivnosti. Prve su godine protekle u znaku natezanja s Koncertnim uredom da bi ishod višegodišnjeg nezadovoljstva vodstva URMUH-a bio 1951. u konačnom pripojenju Ureda – tada već zvanom Koncertna poslovnica Hrvatske – s Udruženjem. Zajednički je rad započeo spektakularno. Prvi koncert kojega je UMUH potpisao zajedno s Koncertnom poslovnicom zbio se 10. travnja 1951. u dvorani Zagrebačkog velesajma, a na programu je bio Requiem G. Verdija pod ravnanjem Milana Sachsa. Uz Državni simfonijski orkestar i Zbor Radio Zagreba solisti su bili Vilma Nožinić, Nada Puttar, Josip Gostič i Tomislav Neralić, reprezentativna ekipa koja je na najbolji mogući način predstavila Udrugu koju je zastupala. Do kraja te kalendarske godine poslovnica je UMUH-a priredila tridesetak koncerata, ugostivši i nekoliko izvrsnih stranih glazbenika (Pierre Fournier, Monique de la Bruchollerie, Kendall Taylor) te vrhunski izbor hrvatskih solista uz Državni simfonijski orkestar.

Na Osnivačkom kongresu u Zagrebu u prostorijama HGZ-a, 24. travnja 1950. u HGZ-u, izglasana je Odluka o osnivanju Saveza  udruženja muzičkih umjetnika Jugoslavije (SUMUJ).
Dakako, svrha su i smisao saveza jasni. Potrebno je poticati zajedništvo, pa se kroz Savez u narednim godinama obavljaju   međurepubličke razmjene,   selekcija umjetnika koji će predstavljati zemlju na inozemnim gostovanjima, te saveznog natjecanja muzičkih umjetnika – koje će se nakon početnih nastojanja da ga se organizira svaki put u drugoj Republici od 1969. ipak sve do 1991. stacionirati u Zagrebu..
Međutim, ništa nije moglo olakšati nepremostive teškoće u suradnji, prvenstveno stoga, što su razlike u kvaliteti u pojedinim sredinama bile  nepremostive. Zagreb i hrvatski umjetnici u mnogočemu su prednjačili i odnosili najveći broj nagrada na svim natjecanjima.

Nakon loše sudbine „Muzičke revije“ ranih pedesetih godina,  prošla su desetljeća prije no što se Udruženje osmjelilo na novu aktivnost u smjeru informiranja javnosti o vlastitoj djelatnosti.
Sedamdesetih godina postalo je jasno da je za intenzivniju koheziju Udruženja i veću aktivnost članova ponajprije potrebno upravo bolje informiranje o svemu što se u Udruženju i oko njega događa. Pokreće se tada bilten koji će, međutim,  nakon 37 brojeva utrnuti. Ponovno ga pokreće 2000. tada novi, netom izabran sastav Predsjedništva na čelu s Mladenom Janjaninom, a urednica  Višnja Mažuran s puno je dobrih  ideja krenula na put informiranja kolega i šire javnosti o svemu bitnom, prije svega iz rada HDGU-a, a potom i iz hrvatskoga glazbenog života u cijelosti. U trajanju od 14  godina (2000.-2014.),  zahvaljujući njenom entuzijazmu i potpuno samostalnom uređivanju glasila,  tiskana su 22 broja „Glazbenog vjesnika“ koji je s vremenom dobio pravu sadržajnost, ozbiljnost i  prezentan izgled, te je postalo svima jasno, da je pisana riječ nezaobilazna komponenta u očuvanju svih povijesnih činjenica, pa i prošlosti Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

(skraćeni tekst iz monografije Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, autorice Erike Krpan, u povodu 60. obljetnice osnivanja Društva)